Srbija je na samom kraju 2020. godine ušla u grupu zemalja koje zakonom regulišu digitalno poslovanje. Zakon o digitalnoj imovini (Zakon) je donet 21. 12. 2020., sa odloženom primenom za šest meseci od dana usvajanja.

Industrija tzv. „pametnih ugovora” (eng. „smart contracts“) zasnovana je na tehnologiji distribuirane baze podataka ili sličnim tehnologijama, koje, potpuno ili jednim delom, automatski izvršava, kontroliše ili dokumentuje pravno relevantne događaje i radnje u skladu sa već zaključenim ugovorom ( a taj ugovor može da se zaključi elektronski - putem programa ili protokola).

Zakonodavac je ostavio prostor da se odredbe Zakona primenjuju ne samo na transakcije bazirane na “blockchain” tehnologiji, stvorenoj kao tehnološko rešenje u svrhu razvoja „bitcoin”-a, već i na ostale modele putem kojih se vrši enkripcija, tj. kodiranje digitalnih transakcija.

U to, Zakon uvodi pojam „belog papira“, kao dokument koji se objavljuje pri izdavanju digitalne imovine, koji sadrži podatke o izdavaocu digitalne imovine, digitalnoj imovini i rizicima povezanim sa digitalnom imovinom te koji omogućava investitorima da donesu iinvesticionu odluku na osnovu informacione osnove. To je svojevrsni pandan prospektu definisanom Zakonom o tržištu kapitala. Sačinjavanje ili odobravanje „belog papira“ ne predstavlja preduslov za izdavanje digitalne imovine u Srbiji, pod određenim uslovima propisanim Zakonom. Nadzorni organ, kako zakonodavac zajedno označava Narodnu banku Srbije i Komisiju za hartije od vrednosti, nije odgovoran za tačnost i potpunost informacija navedenih u bilo kom delu belog papira čije je objavljivanje odobreno.

Segregacija regulatornih nadležnosti Narodne banke Srbije i Komisije za hartije od vrednosti je razdvojena u odnosu na pitanje da li je predmet tretiranja virtuelna valuta ili digitalni token.

Uvodi se digitalna imovina u oblast korporativnog prava, ostavljajući mogućnost da nenovčani ulozi u privredna društva mogu biti u obliku digitalnih tokena - koji se ne odnose na pružanje usluga ili izvršenje rada; nenovčani ulozi u ortačko i komanditno društvo mogu biti i u digitalnim tokenima koji se odnose na pružanje usluga ili izvršenje rada. Virtuelne valute se ne mogu unositi kao ulog u privredno društvo, već se mogu konvertovati (zameniti) za novac, te kao novčani ulog uplatiti u društvo. Na transakcije sa digitalnom imovinom ne se primenjuju propisi kojima se uređuje osiguranje depozita ili zaštita investitora, kao ni propisi kojima se uređuje zaštita korisnika finansijskih usluga.

Zakon svojim odredbama uređuje dosta pravnih tema povezanih sa obavljanjem poslova iz domena digitalne imovine, od definisanja samih digitalnih usluga i načina njihovog obavljanja, postupka registracije pružaoca usluga povezanih sa digitalnom imovinom, korporativnih okvira poslovanja, do zabrane zloupotreba na tržištu, nadzora nad poslovanjem pružaoca usluga povezanih sa digitalnom imovinom i - propisivanja krivičnih dela i krivičnih sankcija u vezi sa njima.

Ovaj Zakon je zapravo pionirski poduhvat regulisanja tržišta digitalne imovine, a glavna tekovina je upravo njegovo donošenje, tj. legalnost aktivnosti koje će sasvim sigurno predstavljati veliku novinu u svakodnevnom poslovanju u Srbiji od jula 2021. godine nadalje.